Posljednji projekt velikana Danijela Marušića, koji je trebao evocirati kultno Naše malo misto, kao ultimativno djelo o vremenu Drugoga svjetskog rata u Dalmaciji, romantična je drama snimljena na autentičnom splitskom dijalektu, sa glumcima stare škole koji pridonose malomišćanskom štimungu, no nikad nije prikazan.

Naziv ovog žanrovski mješovita filma odnosi se na cvijet potočnicu, znanu kao nezaboravak ili spomenak (njem. fergismajniht). Mnogi ga smatraju najboljim filmom Jakova Sedlara, koji nostalgično i dirljivo naivno prikazuje Zagreb pedesetih godina prošlog stoljeća, dojmljivo kreirajući ugođaj i mentalitet prošlih vremena

Neobična adaptacija najpoznatije drame Miroslava Krleže Gospoda Glembajevi, snimana na atraktivnim lokacijama dvorca Trakošćan, Lonjskog polja i u Kolding baru u Zagrebu, čiji je specifikum svođenje radnje na svega tri ključna lika Krležine drame – oca Ignjata, sina Leonea i fatalnu ženu između njih – barunicu Castelli

Najskuplji hrvatski dugometražni igrani film s budžetom od 4,8 milijuna američkih dolara, sniman je na engleskom jeziku s holivudskim castom te je jedini hrvatski film koji je imao distribuciju u američkim kinima. Ipak, kritika mu zamjera tromost ritma i manipuliranje povijesnim činjenicama

Crna komedija, farsa scenarista i redatelja Fadila Hadžića doživjela je uglavnom negativan prijam kod kritike. Najviše mu se zamjeraju razvučenost, nedogađajnost i konfuznost izlaganja, ali i prvoloptaški humor i tezičnost te ne pretjerano nadahnute izvedbe nezanimljivih likova, kao i ugođajna statična kazališnost. Poetika apsurda, kojoj se čini se težilo, nije uspjela doći do izražaja.

Ambiciozniji nastavak ratnog akcijskog filma U okruženju, snimljen u nešto poboljšanijim ali i nadalje amaterskim uvjetima – mini DV umjesto video-kamere, veći broj likova, razvedenija radnja. I ovaj naslov osvaja iskrenim pristupom i srčanošću svog redatelja i scenarista

Jedini hrvatski izrazito akcijski film s temom iz Domovinskog rata, koji su S-VHS tehnikom snimili autor i njegovi prijatelji, mahom sudionici rata. Unatoč neprofesionalnom filmskom postavu, što U okruženju čini primjerom filmske naive, vrlo je dinamičan naslov koji je pobrao plauzabilne kritičarske reakcije

Televizijski film snimljen s anglofonim glumcima na engleskom jeziku, bio je namijenjen ponajprije američkom televizijskom tržištu, a od strane kritike ocijenjen je kao korektan uradak kojem je cilj odati počast vukovarskim žrtvama

Satirična komedija o prepletanju predstave o lopovima i lopovskog života kakvog su vodili zatvorenici kojima se prikazuje, a koja tendira pokazati stanje u hrvatskom društvu, naišla je na masovno neodobravanje od strane kritike, koja ga je gotovo uniformno proglasila nemuštim, neduhovitim, banalnim, klišeiziranim i trivijalnim.

I ovaj je film Bore Leeja izašao na DVD-u u distribuciji Continental Filma, a izdavačka kuća Menart objavila je i soundtrack, pri čemu je glazba za film bila nominirana za nacionalnu glazbenu nagradu Porin 2004. godine

Akcijska ratna drama s horor elementima, ekranizacija istoimenog romana Josipa Mlakića, koji je 2002. godine proglašen romanom godine. Film je doživio hvalspjeve od strane kritike, a i ovjenčan je brojnim nagradama. Uglavnom se hvali redateljeva umješnost u kreiranju suspensne i nelagodne atmosfere, odlični akcijski prizori, ali i fotografija, montaža i glazba, kao i sama snažna antiratna poruka

Slice of life urbana drama, nazvana po istoimenoj pjesmi Arsena Dedića i koja se bavi istim likovima kao i kazališni projekti autora, te se odvija bez tipičnog zapleta ili dramaturgije, uz volonterski rad glumaca, ali i pojavljivanje naturščika koje se tretira na dokumentaristički način; unatoč ponekoj slabosti, dobrodošao je i drukčiji naslov u kontekstu hrvatske kinematografije

Triler drama, debitantski uradak redatelja Matije Benića, hvaljen zbog životnosti i spontanosti dijaloga te početnog suspensnog zamaha, koji se međutim, kako film odmiče, sve više razvodnjava da bi finalno isporučilo mlak proizvod koji nije uspio održati razinu obećavajućeg početka

Psihološki triler s elementima horora niskobudžetni je prvijenac Marija Vrbančića, a mahom je okarakteriziran kao komoran, hermetičan i bizaran rad ambiciozne i pretenciozne ali amatersko-diletantske realizacije. Hvaljena je izvedba veterana Zdenka Jelčića

Što je Iva snimila… je o kreativan, duhovit, sugestivan i dojmljiv film, iznimno hvaljen od kritike, raspoloženih, razigranih i prirodnih glumačkih izvedbi, vrhunske dramaturgije i pametnog zadiranja u društvene probleme

Film je osvojio Zlatna kolica za najbolji hrvatski film na Zagreb Film Festivalu, a međunarodnu premijeru imao na prestižnom festivalu u Rotterdamu. Dobitnik je gotovo jednoglasnih pozitivnih kritika, pri čemu se naglašeno hvali ekspresivna montaža, vrhunski zvuk te intrigantna crno-bijela fotografija koju, prvi put u povijesti dugometražnog igranog filma u Hrvatskoj, potpisuje žena

Solidna no ne posve umješna dramska mješavina igrane, arhivsko-dokumentarne i eksperimentalne forme, dojmljive vizualne stilizacije i zaokružene realizacije, kojoj je kritika mahom zamjerila nevješte glumačke izvedbe te je usporedila s kućnim uratkom darovita entuzijasta

Dugometražni prvijenac scenarista i redatelja Dana Okija, niskobudžetno je televizijsko znanstveno-fantastično filmsko ostvarenje s elementima melodrame, nastalo u hrvatsko – nizozemskoj koprodukciji, snimljeno DV kamerom

Art-film noir, psihološki triler socijalnog podteksta, snimljen Canonovim fotoaparatom u dugim statičnim kadrovima crno-bijelom fotografijom, s malo dijaloga i destruirane klasične naracije, sporog ritma i vješto građene i dojmljive suspensne atmosferičnosti, morbidnog prosedea i s okrutnim devijantnim antijunakom kao protagonistom.

Satirična drama kojoj se zamjera klišeiziranost, nedogađajnost, nerazrađenost likova, mlitavost, neumješnost pri pokušaju provokacije odnosno društvenog komentara, ali se i hvale dobre glumačke interpretacije

Crna komedija u kojoj se ističu reference na kultni film Maratonci trče počasni krug, a djelo je natopljeno bizarnim i začudnim, apsurdnim, nadrealnim i grotesknim te je u smislu odabira teme prava rijetkost i osvježenje na domaćoj, počesto vrlo sličnom motivikom prenatrpanoj kinematografskoj sceni. Uz nespornu originalnost, ipak mu se najčešće zamjerala nedorečenost i manjkavosti u scenariju

Mozaično strukturiran hibrid igranog i eksperimentalnog filma, u kojem se dekonstruiraju žanrovski trilerski obrasci, no kojem se počesto zamjera isforsiranost i pretencioznost te posljedična simultana nelogičnost i distanciranost.

Tri isprepletene priče u snažnoj beskompromisnoj, pregledno konstruiranoj drami koja nikad ne klizi u patetiku iako se bavi teškim i melodramatskim emocijama dugometražni je prvijenac scenaristice i redateljice Ivone Juke, psihološki sugestivno profiliranih ali i odglumljenih likova, pitkog ritma i vrsno izbalansirane cjeline

Art-drama društvenog angažmana, ujedno i ljubavni film, koji se može iščitati dvojako – kao kritika institucija i promišljanje može li ljubav pobijediti goli egzistencijalizam, ali i kao halucinatorni zamišljajni košmar jednog od likova potaknut stvarnom traumom

Drama o generaciji koja se ne snalazi najbolje tražeći vlastito mjesto u društvu kapitalističke tranzicije i koja se suočava s dvojbom ostati ili otići. Posebna vrijednost filma jest autentičan soundtrack osamdesetih, kao i načimanja pitanja za razmišljanje o besperspektivnostima, nezaposlenosti, odlascima u neke fiktivne bolje živote.

Neobičan i u hrvatskoj kinematografiji unikatan atmosferičan art-naslov, besprijekornog vizualnog senzibiliteta složen poput kriptogramske slagalice, no kojem se kao slabost uglavnom spočitava činjenica da scene – iako nesporno prekrasni, ipak disparatni prizori, ne tvore koherentno povezanu cjelinu

Ratna psihološka drama Adam prvenstveno progovara o socijalnoj dimenziji i predrasudama, kao i stradanju djece u ratovima te je zapravo univerzalni antiratni manifest. Ipak, unatoč potencijalima – u prvom redu smislu za ljepotu fotografije, ali i potentnom scenariju – odiše osjetnim amaterizmom

Satirična društveno-politička komedija. Ideja, koja evidentno ima ciljanu, kultovsku publiku, isuviše je neprofesionalno izvedena (poglavito dio zamjene glavne glumice u finalu ili nedosljednost pri akcentuacijama karaktera, primjerice) te ostavlja dojam razvučenosti iako objektivno kratko traje

Među najvećim postignućima ove komedije snimane u gerilsko-improvizatorskim, studentsko-amaterskim uvjetima, na tragu američkih indie-naslova Kevina Smitha ili Richarda Linklatera, svakako je živopisnost i životnost njegovih protagonista te neusiljeno dočaravanje autentičnog prostora i doba druge polovine devedesetih

Nesporno zanimljivo, alegorijski-metaforičko, parcijalno tjeskobno-nadrealno djelo realizirano u real-time jedinstvu vremena, prostora i radnje (u jednom neprekinutom 78-minutnom kadru) ipak ponešto pati zbog nedovoljne likovne karakterizacije.

Humorna drama koja balansira zabavni rom-com i satiričan prikaz Zagreba u kojem vlada kriminal, mahom od strane primitivnih no promućurnih došljaka kao oprečnih pitomim i intelektualnim Zagrepčanima, pri čemu je društvena kritika izvedena pomalo prvoloptaški i s puno praznog hoda. Unatoč nekoherentnosti cjeline riječ o benignom i pitkom djelcu

Urbana socijalna krimi-drama temeljena na radijskom dokumentarcu Kata i Leon, prvi je hrvatski film realiziran 3D-tehnologijom, što je neobična tema ali i komornost ozračja za odabir korištenja ovakve tehnologije. Redatelj je pokazao umijeće pri svom dugometražnom debitantskom uratku, kao i smisao za stilizaciju

Hvaljen redateljski debi direktora fotografije Darka Šuvaka, u kojem izrazitu ulogu ima upravo kamera, u ovom slučaju Branka Linte, s mnogim kreativnim vizurama koje podcrtavaju sumornost atmosfere depresivne svakodnevice protagonistica, s izraženim osjećajem za ljudske sudbine u tranzicijskim zemljama, dok mu neki zamjeraju donekle nepregledno vođenje radnje.

Sedlarova adaptacija Krležine drame glembajevskog ciklusa obiluje eksplicitnim erotizmom, no kritika mu zamjera da isto uglavnom ne pridonosi niti dubljem niti intrigantnijem čitanju Krležina teksta. Ipak, smatra ga se jednim od kvalitetnijih naslova Sedlarova opusa. Film je snimljen na elektronici i potom prebačen na 35mm filmsku vrpcu.

Hvaljeni film, nastao u sklopu filmskog koncepta Movietheater Off Theatra Bagatella, u čijim kadrovima je vidljivo redateljevo senzibilizirano slikarsko oko te koji uveliko odskače od hrvatske filmske produkcije.

Drugi zajednički redateljski projekt Jakova Sedlara i njegova sina Dominika, mješavina je igranog i dokumentarnog filma. Kritika mu zamjera pretencioznost i ideološku obojenost, karakterizirajući ga kao filmski trash.

Akcijska komedija koja će u povijesti hrvatskog filma ostati zabilježena kao prvi tzv. producentski projekt kojeg je mahom vlastitim kapitalom financirao splitski poduzetnik Vicenco Blagaić. Film uglavnom nije ispunio očekivanja potaknuta bombastičnim najavama

Neobično, na videu snimano, kontroverzno ostvarenje hrvatske kinematografije koje je izazvalo skandal s obzirom na činjenicu da neki od likova prikazanih u negativnom svjetlu imaju imena stvarnih kritičara koji su osporavali dotadašnji redateljev opus, a koji je stekao kultni trash-status, postavši jedan od najlošije ocijenjenih Sedlarovih naslova

Socio-psihološka drama snimljena za nula kuna, s glumcima amaterima, bez uvoda, zapleta i raspleta, dokumentarističkog štiha, prvi je novogradiški film. Hvaljen je entuzijazam čitave ekipe, ali i odluka snimanja u crno-bijeloj tehnici (koja lakše skrive poneke nedostatke) te montaža i glazba

Atmosferična psihološka triler-drama, dugometražni redateljski prvijenac Darija Pleića, film je pozitivne kritičarske recepcije – intrigantne i pregledno režirane naracije, dobrog ritma i napete gradacije suspensa, na tragu američkih trilera, s referencama na suvremeno društvo, te uvjerljivih glumačkih izvedbi troje glavnih glumaca.

Egzistencijalna drama s elementima fantastike Zvonimira Jurića začudni je film koji je instantno dočekan na kritičarske noževe. Ipak, rijedak Jurićev senzibilitet nešto je na što bi se pri njegovoj procjeni trebalo orijentirati

Igrani omnibus čije tri priče trojice redatelja povezuje jedan nogometni derbi, hvaljen su naslov domaće kinematografije. Najviše hvalospijeva dobiva dio Krvoproliće Antonija Nuića – moćno režiran, napisan i odglumljen

Lagana i pitka komedija situacije i karaktera, koja iako ima mnogo slabosti, nije bez šarma, nepretenciozna je i neopterećena. Ipak, najčešće joj se zamjera neduhovitost i prvoloptaški humor, kao i logičke rupe te nabacana nepovezanost motiva. Bazno zamišljeno kao pilot epizoda sitcoma, parodira rodno-spolne predrasude

Kroz lik superjunaka na vespi u ljubičastom trikou s ray ban naočalama i brčićima, galebarske posture, zrcale se brojni dalmatinski klišeji i mentalitet na zabavan način, pri čemu taj lažni dokumentrac parcijalno funkcionira i kao svojevrstan mockumentary, ali i nostalgično prisjećanje na neka bolja prošla vremena.

Pionirsko ostvarenje domaće kinematografije porno-redatelja Zvonimira Maycuga, jedan je od prvih nezavisnih filmova u neovisnoj državi Hrvatskoj te prvi film kojem su glavni likovi gay-protagonisti. Kalvarija nikad nije imala kino ili TV-distribuciju ni službenu premijeru, iako je među filmofilima stekla kultni status, poglavito zbog svoje parcijalno subverzivne trash-estetike, spoja kičasto-erotskog i religijskog

Crnohumorna drama, trash komedija.

Crna komedija, eksperimentalni dugometražni igrani prvijenac scenarista i redatelja Ivana Livakovića, energična je, ironična, apsurdna i no-budget improvizacijski intonirana ekstravaganca postmodernističkih referenci. Zaigranost, halucinantnost, provokativnost također su redateljev prepoznatljiv trademark

Ratna drama redatelja-veterana Fadila Hadžića izazvala je oštre reakcije kako obitelji tematiziranih novinara Vukovarskoga radija Siniše Glavaševića i Branimira Polovine, tako i same filmske kritike. Finalan rezultat je diletantizam u montaži, režiji, glumi, specijalnim efektima, zvuku, odnosno svojevrsna demode evokacija partizanskog filmskog podžanra

Metafilm, film o filmu odnosno o brainstorming-procesu nastajanja filma, sundanceovskog tipa. Lik redatelja je Marasovićev alter-ego, a lik glumca Volarićev, pa se film i život isprepleću u ovom ironijsko-inteligentnom uratku izvan struje narativnih konvencija, pri čemu zadržava ljepotu fotografije, vrsno ukomponiranu glazbu i snažne glumačke interpretacije

Psihološka drama, minimalistične estetizacije, spretna mješavina skandinavskog preciznog asketizma i eskalirajućeg peterbergovsko-tarantinovsko-shakespeareanskog finala, sa spretnom gradacijom napetosti. Goran je svakako osvježavajuć naslov domaće filmske ponude, slabostima unatoč. U prvome se redu to odnosi na loše i počesto neuvjerljive dijaloge te poneke slabe izvedbe

The Show Must Go On odlikuje dinamičnost, suspensnost, atraktivna montaža, ozbiljnost i studioznost pristupa, za domaći film neuobičajena CGI tehnologija, blockbusterska kvalitativnost i nesporna modernost naspram počestoj učmalosti, pri čemu funkcionira i kao distopijska sociopolitička alegorija, metafora i kritika današnjeg stanja u društvu, lažnih vrijednosti, otuđenosti i senzacionalizma.

Vicko Ruić umješno prenosi potentnu napetost atmosfere tjeskobe i gradirajuću suspensnost priče, balansirajući stvarno i nestvarno, mitsko i stvarnosno, realno i intrapsihičko, nesigurnost i neobičnost zbivanja, mračne igre mimike i mimikrije kroz fascinantnu igru mačke i miša. Mahom mu se zamjera politička nedorečenost koja nije pridala slojevitosti djela, kao i ponešto razvučena i repetitivna naracija

Komedija o noćnom životu alternativne mladenačke zagrebačke scene, koji umješno lovi kako suvremene jezične žargonizme, jednako tako i kultne i poznate zagrebačke okupljališne lokacije poput Džamije, Močvare, Tvornice, Opatovine. Nastao bez budžeta, isključivim entuzijazmom mladih filmaša, plijeni autentičnošću i među mladima je stekao instantan kultni status.

U Ljetnikovcu Damir Čučić pseudodokumentarističkim pristupom koketira kako s dokumentarnim, jednako tako i s eksperimentalnim filmom, brišući filmske rodne granice u kreiranju minimalističkih intimnih naslova. Izborom tehničkog pristupa, ali i maksimalnim bluranjem razgraničenja fikcijskog i stvarnosno empirijskog, postiže maksimalnu sugestivnost i uvjerljivost

Pismo ćaći metafilmska je, hibridna forma dokumentarnog i igranog filma. Evocirajući amateristički found-footage u naslovima poput Vještice iz Blaira, kamerom iz ruke, nekonvencionalnim improvizacijskim pristupom i odličnim glumačkim nastupima kreira zanimljiv, drukčiji i nadasve kvalitetno i sugestivno napravljen mali film.

Erotski art triler nekonvencionalan je festivalski tip filma za užu publiku, čiji su specifikum ugođajna atmosferičnost i liričnost, nelinaerna naracija, inzistiranje na zvuku i slici, minimalna uporaba govora, dugi kadrovi, a težište se stavljana emotivna stanja likova. Sugestivno prenosi osjećaj nepovratnosti bezbrižnih mladenačkih dana nakon prekretničkih, počesto traumatičnih životnih događaja.

Niskobudžetna erotska humorna drama u formi omnibusa od sedam priča, koje poštuju jedinstvo mjesta, vremena i radnje u real-timeu. Uz mahom negativnu recepciju, u kojoj mu se zamjerao upravo manjak erotskog naboja, ali i nekoherentnost, te prvenstveno nedovoljna provokativnost, film je ipak u kontekstu hrvatske kinematografije i smjelo i solidno djelo

Trećo Jurkasov omnibus Do kraja smrti ljubavna je drama isprepletenih ljudskih sudbina, na tragu altmanovskih kratkih rezova i Love Actually, omnibusne mozaične strukture. Uz mahom pozitivnu recepciju, počesto mu se zamjera sporadična repetitivnost, razvučenost i klišeiziranost, riječju – neujednačenost.

Film Anđela Jurkasa komedija je živopisnih karikiranih likova na tragu Beavisa i Buttheada, Jaya i Silent Boba ili Jackassa, s uvijek aktualnim kontroverzno-provokativnim jurkasovskim temama, kao što su balkanski mentalitet i preokupacije seksom, politikom, religijom, medijima i regionalnim celebrityjima, već očekivano prepun camea poznatih osoba

Središnji dio trilogije (ujedno prve debitantske trilogije u povijesti hrvatskog filma) filmova scenarista i redatelja Anđela Jurkasa, koji ujedno u centar radnje postavlja vlastiti alter-ego – pisca A., i opet snimljen bez financijske pomoći državnih institucija. Gotovo uniformno procijenjen naslovom lošeg scenarija, neživotnih dijaloga, neprofiliranih likova i nekoherentne dramaturgije

Debitantski igrani film Anđela Jurkasa, pop-kulturalna urbana ljubavna drama, po ocjeni kritike zbrkan i nedorečen, ambiciozan ali pretenciozan redateljski ostvaraj

Niskobudžetni, četvrti igrani film uglednog scenografa (nakon odbijanja u Puli prikazan na DHF-u), koji pokušava progovarati i komentirati sve i svašta; evocirati Krležina Latinovicza, čak bezbolno zadirati u nadrealno – no Senečić nije Jarmusch te konačni rezultat više sliči neuspjeloj stand–up monodrami s retrospektivnim flashbackovima negoli suvislom cjelovečernjem ostvaraju.

Fleke su egzistencijalna triler drama temeljena na istinitu slučaju ubojstva zagrebačkog taksista koje su počinile dvije studentice. Sugestivna atmosferičnost, urbana supkulturalnost i efektan vizualni dizajn pozitivne su strane filma, a nedorečenost, diskontinuitet, mlaka režija i mnoštvo rupa glavne zamjerke djelu.

Satirična horor/triler-drama debitantsko je dugometražno ostvarenje Ivana-Gorana Viteza. Provokativna je to i subverzivna crnohumorna društveno angažirana kritika, uspješan spoj satire, horora i egzistencijalne drame, s brojnim obratima i rukavcima radnje, zabavan i inteligentan, unikatan i distinktivan naslov hrvatske kinematografije.

Akcijski film s borilačkim vještinama u prvom planu. Još jedan u nizu kultnih i urnebesno zabavnih, benignih i nepretencioznih, prirodnošću i simplificiranošću natopljenih trash-uradaka autorovog alter-ega Bore Leeja. Film je, uz nekolicinu drugih Borinih naslova, izdan na DVD-u u distribuciji Continental Filma

Komedija, debitantsko ostvarenje renomiranog glumca i pisca kazališnih komada Filipa Šovagovića, mahom je okarakterizirana kao nabacano i nekoherentno djelo, no nesporno atmosferičnosti dotad neviđene u domaćem filmu, s odličnim glumcima i glazbom Darka Rundeka.

Crno-bijeli art-krimić, neuobičajen za ondašnju hrvatsku kinematografiju, svježe stilističke estetike, te koji sam naziv preuzima od podžanra mondo-filma – znanog i pod nazivom šokumentarac, s najčešćim prikazom senzacionalnih, tabu ili etnocentričnih, počesto insceniranih tema ili situacija. Mnogi ga smatraju vrhuncem mladoga hrvatskog filma, drugi pak precijenjenim i skicoznim.

Debitantski dugometražni igrani film Stanislava Tomića, koji progovara o nehumanosti svakog ratovanja, ratna je drama iznadprosječne vizualnosti – vrhunske kamere i senzacionalnog produkcijskog dizajna, atraktivne, dinamične i suverene režije, koja počiva na legendi o Josipu Brozu. Slabosti su, prema kritičarima, ponešto konfuzan i nedorečen scenarij te nametljiva glazba.

Niskobudžetni žanrovski psihološki triler s elementima akcije i romanse, indies motivom suvremene pošasti videoigrica i vezanosti za računalnu tehnologiju te partijanja mladih, s hintom u naslovu kao medicinskoj oznaci psihijatrijske šizofrenije, kojem je najveći problem dramaturška komponenta. Osvojio je velik broj festivalskih nagrada.

Debitantski dugometražni film scenarista i redatelja Arsena Antona Ostojića egzistencijalistička je drama realizirana u formi omnibus triptiha, vrlo stilizirane crno-bijele chiaroscuro estetike, dosljedne režije i sugestivne konstrukcije, distinktivno i instantno kultno djelo domaće kinematografije, prepoznato i nagrađivano i u svijetu.

Niskobudžetni psihološki horor Egzorcizam temeljen je na istinitom događaju istjerivanja Sotone iz opsjednute djevojke u Vodnjanu, a nastao je kao inačica istoimene Matanićeve kazališne predstave. Uz načelno mlak prijem, filmu se pripisuje i dojmljiva psihološka napetost, vrsne glumačke izvedbe i naturalistička dosljednost produkcije te prvenstveno suvisao društveni komentar.

Psihološka drama s elementima trilera i horora, kritičarski je mahom pozitivno ocijenjen film, poglavito zbog umješno prenesene, sugestivne suspensne atmosfere, dojmljivih glumačkih ostvarenja, ali i režije koja efektno pronosi intrapsihičku tragiku i turbulencije likova.

Drugi film cijenjenog redatelja Dalibora Matanića, koji je nakon odlične recepcije njegovog prvijenca Blagajnica hoće ići na more naišao na pozitivan prijem od strane kako publike, tako i kritike. Posebne pohvale dobio je socijalni angažman, u prvom redu podrška pravima manjina te kritika konzervativne netolerantnosti i malograđanštine kroz opservativno seciranje stanja poratnog hrvatskog društva.