Glavni urednik: Zlatko Vidačković
Autorica tekstova: Katarina Marić
Stručni suradnik: Marko Hotovec
Urednik deska: Goran Ivanišević
Programer: Srđan Srđenović
Adresa redakcije: Vladimira Nazora 37, HR-10000 Zagreb
E-mail: redakcija@leksikon.net
Leksikon hrvatskog nezavisnog filma je projekt fokusiran je na prikupljanje, sistematizaciju i objavu podataka o cjelokupnoj hrvatskoj nezavisnoj filmskoj produkciji, nudeći podatke o nezavisnim filmovima i autorskim ekipama koje su sudjelovale u njhovoj izradi, nudeći tako prostor za filmove koji nisu nastali s inicijalnim financijskim sredstvima HAVC-a i Ministarstva kulture na javnim pozivima za produkciju temeljem scenarija (neovisno o tome jesi li dobili naknadnu potporu za postprodukciju kada su već bili snimljeni), kao i filmove kojima su inicijalno odobrena manja sredstva a veliku većinu sredstava je osigurao sam producent. Uredničko vodstvo Leksikona od početka 2020. prikuplja informacije i provodi sustavno proučavanje i obradu građe.
Projekt Leksikon hrvatskog nezavisnog filma retroaktivno obrađuje domaću nezavisnu filmsku produkciju, prikuplja podatke, fotografije i video isječke iz filmova koji su nastajali u Hrvatskoj od 1991. do danas. Leksikon omogućuje veću vidljivost nezavisnog domaćeg filma i cilj mu je pridonijeti da nezavisni film i informacije o njemu dosegnu širu publiku. Leksikon želi potaknuti nove i pomoći već postojećim istraživačima hrvatske nezavisne filmske produkcije u daljnjem radu. Vjerujemo da će veća prepoznatljivost nezavisnih filmskih autora i njihovog rada dodatno potaknuti produkciju i povezivanje pri radu na novim projektima.
Do sada je obrađeno 80 nezavisnih dugometražnih igranih domaćih filmskih naslova nezavisne produkcije koji će biti predstavljeni na web-stranici Leksikona hrvatskog nezavisnog filma.
U budućnosti, ovisno o nastavku potpore donatora, predviđena je i obrada igranih filmova hrvatske televizijske produkcije, njihova objava na web-stranici leksikona, kao i početak prilaganja citata iz kritičkih osvrta svakom filmskom naslovu objavljivanima u relevantnim publikacijama – od dnevnih novina do specijaliziranih internetskih portal fokusiranih na recenziranje filmova, a planiramo i uključivanje intervjua/izjava filmskih producenata o iskustvu rada na pojedinim projektima.
U narednim godinama planira se proširenje leksikona na kratki igrani, kratki i dugometražni dokumentarni, animirani i eksperimentalni nezavisni film.
Hrvatski nezavisni dugometražni igrani film
Hrvatski nezavisni film, osim zajedničke poveznice nastanka izvan sustava državne potpore, odlikuje i otklon od ustaljenih i dominantnih koncepcija hrvatskog dugometražnog igranog filma, nerijetko i izrazita tematska i stilska inovativnost u pristupu filmskim tehnikama, a neke i izrazita socijalna angažiranost. Najbolji od nezavisnih filmova ostvarili su neočekivane pobjede na Pulskom filmskom festivalu, ali velika većina ih je prošla ispod radara, u sjeni produkcija sa znatno većim proračunima iz javnih izvora.
Nezavisni film znatno je ojačao hrvatsku kinematografiju u godinama kada je tzv. natječajna produkcija kvantitativno ili kvalitativno zakazala. U devedesetima se nezavisni film polako razvijao – iz tog vremena ističe se Mondo Bobo Gorana Rušinovića, art-film na tragu američkog nezavisnog filma (osobito Jima Jarmuscha) i revitalizacije Novog vala. U 21. stoljeću ekspanziju nezavisnog filma potaknuo je film Fine mrtve djevojke Dalibora Matanića (inače prvi hrvatski film od neovisnosti koji je dobio nagradu žirija, publike i kritike). U najuspješnije nezavisne filmove ubraja se film Što je Iva snimila 21. listopada 2003. godine iz 2005., prvi hrvatski igrani film na tragu danske Dogme, snimljen digitalnom kamerom iz ruke. 2007. godine bili su to Živi i mrtvi, prvi film Kristijana Milića, 2010. godine Show Must Go On Nevija Marasovića (futuristički film apokalipse), a 2012. godine tu je ulogu odigrao film Pismo ćaći Damira Čučića (križanac igranog, dokumentarnog i eksperimentalnog filma). U tih šest slučajeva u borbi Davida i Golijata filmovi nastali izvan sustava državne potpore produkciji pokazali su se boljima od višestruko skupljih ostvarenja, osvajajući Velike Zlatne Arene ili nagrade kritike Oktavijan. 2011. i 2012. godine nezavisni film i kvantitativno podupire kinematografiju udvostručivši godišnji broj filmova (s 5 na 10), pri čemu je HAVC naknadno podupirao nezavisne filmove sredstvima za postprodukciju. U nešto manjem obimu nezavisni film opstaje i idućih godina do danas.