Noć je. Neobično biće stoji na raskrižju ceste. Susreće posvađane ljubavnike – prostitutku Olgu i Bokija koji se ne miri s njenim izborom. Dok par komunicira bez ikakve nade za rješenje bezizlazne situacije, On se upliće, zapitkuje, dosađuje i želi pomoći. Kad svane, On je Ona, biće viših sposobnosti, onaj koji će ostati neprimijećen.
Egzistencijalna drama s elementima fantastike dugometražni je prvijenac Zvonimira Jurića. Riječ je o začudnom filmu koji je instantno dočekan na kritičarske noževe. Ipak, rijedak Jurićev senzibilitet nešto je na što bi se pri njegovoj procjeni trebalo orijentirati; redateljeva tendencija ka metaforičkom i metafizičkom naime, impuls je kakav je u domaćoj kinematografiji vrijedan pozornosti. Unatoč mnogim manama (prazan hod popunjavan evidentnim glumačkim improvizacijama, posebice u predugačkoj ekspoziciji uvoda i introdukcije s likovima, primjerice) te sveopćoj auri diletantizma koju posljedično pronosi, Onaj koji će ostati neprimijećen potencijalnom gledatelju ipak može biti zanimljivo filmsko iskustvo (čiji je, uvjetno nazvano, drugi dio puno uspješniji od prvog). Ako zbog ničeg drugog, a ono zbog intrigantnosti lika nedefiniranog androginog bića (u tumačenju darovite Darije Lorenci, iako spomenuti treba i odličnu Natašu Dangubić) čiji nesebični postupci evociraju njegovo višesfersko, barem astralno porijeklo — anđela čuvara ili dobrog duha, možda. Bezuvjetno činjenje dobra, naime, bila je ideja polaznica i okosnica u kreiranju same radnje, te On Darije Lorenci postaje neobična, nikako biblijska verzija Isusa Krista — luckastog, naivnog, bazno ženskog. Redateljeva težnja za površinskom gotovo dječjom narativnom jednostavnošću koja će progovarati o dubljim i značajnim stvarima, stoga je uspjela samo utoliko koliko je takav motiv inaugurirala na domaći veliki ekran, nikako opsežnijom i svrhovitijom razradom istog.
FESTIVALI I NAGRADE
Pulski filmski festival 2003. godine – Vjesnikova nagrada Breza za najbolji debitantski film
