Otac (70) i sin (44) preispituju godinama taložene probleme u komunikaciji – međusobna optuživanja, osjećaje krivnje, ali i kajanja i oprosta, te u konačnici – ljubavi. Sin se ne može riješiti straha da je očeva vjerna kopija i da je očev život projekcija njegove budućnosti. Stoga odluči amaterskom kamerom snimiti video-pismo u kojem će se obračunati s ocem, predstavljajući sam sebe drugačijom i boljom osobom od oca.
Pismo ćaći metafilmska je, hibridna forma dokumentarnog i igranog filma, s dozom autobiografskog, o odnosu patrijarhalnog oca i sina, sastavljen od tri dijela: sinovljeve ispovijedi, očevog portreta i međusobne konfrontacije. Evocirajući amateristički found-footage u naslovima poput Vještice iz Blaira, kamerom iz ruke, nekonvencionalnim improvizacijskim pristupom i odličnim glumačkim nastupima kreira zanimljiv, drukčiji i nadasve kvalitetno i sugestivno napravljen mali film.
FESTIVALI I NAGRADE
Pulski filmski festival 2012. – Velika zlatna arena za najbolji film (Vera Robić-Škarica), Zlatna arena za najbolju sporednu mušku ulogu (Mate Gulin), Zlatna arena za najbolju montažu (Damir Čučić, Hrvoje Mršić), Zlatna arena za najbolji ton (Martin Semenčić), Nagrada Breza za najboljeg debitanta (Damir Čučić)
Motovun Film Festival 2012.
Göteborg Film Festival 2013. – program Debuter
MedFilm Festival Rim 2013. – program Novi hrvatski film
Međunarodni filmski festival Cinema City 2013., Novi Sad – Najbolji film programa Exit Point
